coffee addict

subota, 16.09.2006.

LAKOĆA ŽIVLJENJA


lakoća življenja je varljiva
poput laganog koraka maltezera
koji klizi po tlu
poput djevičanski bijele dlake
koja lebdi u zraku


- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.09.2006.

TREBA BITI ZABAVNO ...

TEČAJ ZA MUŠKARCE

Modul 1: Obavezni tečaj

1. naučiti živjeti bez mame (2000 sati)
2. moja žena/cura nije moja mama (350 sati)
3. razumjeti da je nogomet samo šport (500 sati)

Modul 2: Život u dvoje

1. imati djecu i ne biti ljubomoran (50 sati)
2. prestati govoriti gluposti kad curi/ženi dođu prijateljice (500 sati)
3. prevladati sindrom ''daljinskog'' (550 sati)
4. ne urinirati pored/oko WC školjke (100 sati + praktični dio s video snimkama)
5. razumjeti da cipele ne mogu ići same u ormarić za cipele (800 sati)
6. kako doći do koša za prljavo rublje, a da se ne izgubite (500 sati)
7. kako preživjeti blažu prehladu bez dramatiziranja (100 sati)

Modul 3: Slobodno vrijeme

1.opeglati košulju za manje od 2 sata (praktični dio)

Modul 4: Tečaj kuhinje

1. stupanj (početnici !): kuhinjski aparati ( ON uključi- OFF isključi)
2. stupanj (napredni !): moja prva Podravka juha bez suvišnih posuda i zagorjelog lonca + praktični dio: zavrijati vodu prije dodavanja špageta.

MALO TEŽE I DUBLJE TEME


Zbog kompleksnosti i zahtjevnosti tema broj kandidata ograničen.

Tema 1: "Pegla - od perilice do ormara...taj misteriozni proces" (500 sati + praktični dio).

Tema 2: "Opasnosti pri punjenju posudice za led" (demonstracije i video snimke)

Tema 3: ''Vi i elektronika'' - ekonomske prednosti pri zvanju majstora za popravak (čak i za one osnovne)

Tema 4: "Zadnja znanstvena otkrića" - kuhinja i odnošenje smeća ne prouzrokuje impotenciju i tetraplegiju (praksa u laboratoriju)

Tema 5: "Nije protuzakonito kupiti ženi ruže iako ste već u braku"

Tema 6: ''Raste li toaletni papir na roli za toaletni papir ?''

Tema 7: ''Kako spustiti poklopac WC školjke...korak po korak'' (praktični dio + video konferencija s Harvarda)

Tema 8: ''Zašto nije potrebno vjetriti s plahtom kada prdnete?'' (praksa u parovima)

Tema 9: "I muškarci vozači mogu pitati prolaznike za smjer i neće izgledati smješno" (uvjeravanja)

Tema 10: "Deterdženti" - doziranje i upotreba (praktični dio u laboratoriju da ne bi slučajno uneredili stan)

Tema 11: "Stoj za pranje rublja/posuđa - bezgranična zagonetka"

Tema 12. "Osnovna razlika izmedju koša za prljavo rublje i poda" (laboratorijski pokus)

Tema 13: ''Muškarac kao suvozač - Da li je genetski moguće da ne govori i upozorava kad ona parkira?''

Tema 14: ''Da li šalica od kave može sama preletjeti do sudopera?'' (praktični dio vodi David Copperfield)

Tema 15: "Nadprosječna komunikacija" - mentalne vježbe za razumjevanje da je nešto u ladici, a da ne pitate ''u kojoj ladici?"


(preuzeto s bloga Poslovna žena)

- 01:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.09.2006.

SVE JE U GLAVI - 4

Psihološka pomoć pri mršavljenju

6. ANALIZIRAJTE SVOJE OKUSE

Već prije je istaknuto kako većina ljudi s problemom viška težine jednostavno jede, a da ne osjeća okus hrane - oni gutaju. Njihova je hrana obično samo napola prožvakana, a misle na repete dok još nisu ispraznili tanjur. Smatraju da vole hranu – mnogi od njih drže da su gurmani. Ali pravi gurman kuša okus hrane – u potpunosti je doživljava. Kao metoda za suzbijanje loše navike i način da je osujetimo može pomoći graf hrane koji je kreirao otac eksperimentalne psihologije W.Wundt. On je smatrao da se okus svake hrane može raščlaniti na četiri osnovna okusa: slatko, kiselo, gorko i slano. Ideja ove vježbe je da uložite svjestan napor i analizirate svoje iskustvo okusa određene hrane. Ovakav tip vježbe će vam pomoći da se od gutača transformirate u gurmana.

Osnovne upute za provođenje analize okusa:

Odlučite se za neku omiljenu hranu. Za vježbu odaberite vrijeme kad ste sami kod kuće i imate dovoljno vremena. Zamislit ćete da ste degustator u velikoj prehrambenoj kompaniji. Vaš je zadatak analizirati hranu prema četiri osnovna okusa. Ovo treba biti i kvantitativna analiza, moramo znati koliko intenzivno osjećate pojedini okus. Za to će vam trebati ovakav dijagram:

Slatko 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Kiselo 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Gorko 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Slano 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Zaokružite broj koji najbolje odgovara jačini pojedinog okusa. Na primjer ako jelo uopće nije slatko zaokružite nulu pod «slatko». Ako ima samo naznaku slatkoće zaokružite 1 i tako dalje. Kad ste odlučili o stupnju slatkoće jela, prijeđite na ostale okuse kiselo, gorko i slatko. napravite tu vježbu i s drugim jelima i zabilježite svoje reakcije na tu vježbu.

Pogledajte reakcije nekih osoba:

«Hrana koju sam odlučio analizirati bila je pivo. Nisam baš siguran da je pivo «hrana» - ali znam da deblja i ima prehrambenu vrijednost. Dakle, radilo se o pivu:
ANALIZA PIVA
Slatko 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Kiselo 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Gorko 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Slano 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Znate li vi što mi činite? Oduzet ćete mi svu čar pijenja piva – ali valjda je to i cilj? Ne, nisam to mislio ozbiljno. Moji su osjećaji prilikom te vježbe bili miješani. Kao prvo to je bilo teško uraditi. Gledam graf i razmišljam: Mora biti nešto više u okusu piva nego samo to. Graf izgleda tako jadno – sve što dobijem od piva je malo gorkog i malo slanog.»


«Ja sam čovjek za meso i krumpir i kad izlazim u restoran moje omiljeno jelo je goveđi steak i pečeni krumpiri preliveni kiselim vrhnjem. Odlučio sam analizirati goveđi odrezak:
ANALIZA ODRESKA
Slatko 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Kiselo 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Gorko 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Slano 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Gledajući poslije graf razmišljao sam o svojem iskustvu analiziranja. Počinjem shvaćati da uopće ne jedem zbog okusa hrane. Kad počneš analizirati vidiš da tu niti nema toliko mnogo okusa. Ovo iskustvo s analizom odreska zaista mi je pomoglo da malo usporim. Sada jedem hranu i nastojim je okusiti – možda po prvi put. I to nije lako učiniti. Osjetiti pravi okus hrane je zaista napor.»


«Luda sam za burritom iako znam da deblja. Otišla sam u meksički restoran, ali ga nisam pojela već sam ga odnijela kući da ga u miru analiziram.
ANALIZA BURRITA
Slatko 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Kiselo 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Gorko 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Slano 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Ovo je nevjerojatno! Je li to sav okus koji dobijem od jedenja burrita? Očigledno mi je kako se ova vježba poklapa s vježbom jedenja sa zatvorenim očima. Postaje mi jasno kako debele osobe puno više privuče izgled hrane nego okus. Ali kad to shvatiš onda je dovoljno gledati hranu i ne dobiti ni grama na težini. Počinješ se pitati zašto zapravo jedeš. Prejedavanje je smiješno. Bolje je gledati hranu, uživati kako izgleda i polako pojesti samo malo. Kad ti je dovoljno – samo prestani. Nije potrebno «polizati tanjur» svaki puta, kao što ja obično radim.»


Većina reakcija na ovu vježbu je bila u ovakvom tonu, pa su rezultati ove vježbe prilično ujednačeni. Osobe koje imaju problema s prevelikom težinom šokirane su kad shvate da ustvari ne uživaju u okusu hrane. Iznenađene su kad ustanove kako osjeti okusa općenito nisu jako intenzivni. Naš doživljaj hrane je složeno iskustvo koje uključuje više od samog okusa. Kad jedemo sva su naša čula osjeta angažirana. Vidimo hranu i njezin izgled nam je vrlo važan. Osjećamo miris hrane – miris je isto tako važan kao i okus. Vjerojatno ste čuli da ako je osoba zatvorenih očiju i drži nos da ne osjeti miris teško će razlikovati krumpir od luka. Pokušajte sami! Opip je isto tako važan u doživljaju hrane. Razlika u dodiru pomfrita i pire krumpira sigurno nam znači kao različito iskustvo doživljaja tih jela. A to je iskustvo različito zahvaljujući našem osjetu opipa. Kad jedemo pomfrit ili chips čujemo kako hrska. Odrezak zvuči drugačije, kao pisak. Ovdje je važno da sva ta iskustva koja doživljavamo – ne debljaju. Ako usporite jedenje možete sve to doživjeti poput pravog gurmana - bez da pojedete puno. Količina hrane koju pojedete ne povećava intenzitet ovih doživljaja. Zapravo ima potpuno suprotni efekt – umanjuje doživljaj hrane. Jedući brzo propuštate totalni doživljaj – ne dajete si priliku da primjećujete sve te osjete koje možete s jelom iskusiti.
Ali nemojte samo tako naprečac odlučiti sporije jesti. Napravite ovu vježbu i analizirajte više vaših omiljenih jela.Vidjet ćete da kako usporujete pri jelu bez puno teškoća nakon što ste proveli analize. Vaš napori da osjetite pravi okus hrane inhibirat će vašu tendenciju da brzo jedete. To će biti zanimljivo iskustvo. Ukoliko ovu vježbu napravite nekoliko puta svakog tjedna i to kroz nekoliko tjedana vidjet ćete da se vaša tendencija da usporite sam čin jedenja počinje generalizirati i primjenjivati na sve situacije s jelom.
Nakon ovih analiza shvatit ćete koliko su vam kod jedenja važna sva vaša čula osjeta.

- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.08.2006.

SVE JE U GLAVI - 3

Psihološka pomoć pri mršavljenju - nastavak

PSIHOLOŠKE VJEŽBE - 2

4. NABROJITE SVE ŠTO MOŽETE UČINITI S KEKSOM ILI KOLAČIĆEM


Opći oprincip koji stoji iza svih ovih psiholoških vježbi za eliminiranje loših navika jedenja je pojačavanje opće svijesti o vlastitom ponašanju i odnosu prema hrani. Prema tom principu mogli bismo reći da osoba s poblemom težine ima samo jedan jednostavan odnos prema hrani – ona je pojede. Svrha ove slijedeće vježbe je pokušati na hranu gledati na različit način kako bi razvili perspektivu i fleksibilnost prema hrani – nešto što prosječna osoba koja previše jede obično ne posjeduje. Svjesno pokušati doživjeti hranu kao nešto drugo, a ne objekt jedenja mže se pokazati kao dargocjeno iskustvo.

Zamislite to kao vježbu kreativnosti. Stavite keks ili kolačić (ili neko drugo vama poželjno jelo) ispred vas na stol. Gledajte ga, razmišljajte o njemu, ali ga nemojte jesti. Pokušajte smisliti što bi sve mogli napraviti s njime osim onog očiglednog zbog čega je napravljen – pojesti ga. Nastojte biti maštoviti, prepustite se slikama koje vam spontano nadolaze. Napravite popis svih stvari koje su vam pale na pamet. Hoćete li pojesti kolačić na kraju vježbe? To ovisi o vama. Ne iskušavajte svoju snagu volje da se tome oduprijete – ali pokušajte uočiti je li se vaša prvotna želja za tim keksom ipak na neki način promijenila.

Evo nekih reakcija na ovu vježbu:

«Keks se može upotrijebiti za: a) dekoraciju kao Božićni ukras za jelku; b) oblikovati ga kao figuru i staviti u centralni aranžman na svečanom stolu; c) upotrijebiti jedan kao medaljon oko vrata; d) ispisati imena na čokoladnoj glazuri keksa i to upotrijebiti za označavanje mjesta za stolom; e) napraviti kekse u obliku srca kao poklon za Valentinovo. Na kraju sam otkinula komadić keksa i iznenađeno ga odložila. Nisam bila gladna.»

«Što učiniti s nepojedenim domaćim keksima: a) upotrijebiri ih kao gumbe na odjeći; b) napraviti naušnice od njih; c) napraviti od njih viseći paravan, a kekse staviti na užad umjesto kuglica; d) upotrebljavati ih kao novac, npr. u telefonskoj kabini umjeto kovanice; e) napraviti označivač za čitanje knjiga s keksima na krajevima; f) staviti jedan preko lijevog ka i glumiti bivšeg izraelskog premijera; g) začepiti rupu u cipelama s keksom; i) obojati simbol mira na keksu i nositi ga oko vrata; j) upotrijebiti ih kao ručice na ladicama; k) narisati brojeve u krug i koristiti kao sat; l) napraviti kuću za lutke od keksa; m) napraviti umjetničko dijelo od keksa i uramiti ga; n) na mapi označiti s keksima sve gradove koje sam posjetila. U smišljanje ove liste uložila sam toliko svojeg libida da sam izgubila svu želju za keksima. Tko želi pojesti keks kada ima toliko mnogo kreativnih stvari koje se mogu raditi s njima? Samo nemaštoviti dosadnjakovići jedu kekse.»

«Što učiniti s keksom osim pojesti ga: a) smrviti ga i dati pticama; b) dekorirati i objesiti na božićnu jelku; c) dekorirati i staviti na stol za označavanje mjesta za sjedenje; d) natopiti s mlijekom i dati bebi; e) upotrijebiti kao mamac u mišolovci; f) dati djeci za fašnik; g) ostaviti na polici za mrave; h) objesiti ih na uže i napraviti mobilni aranžman; i) napraviti od njih kolaž. Nakon što sam završila vježbu uzela sam keks s tanjura (stavila sam ga na tanjur prije početka vježbe i cijelo vrijeme vježbe bio je ispred mene na stolu) i odnijela ga natrag u kutiju za kekse. Nakon toga puna dva tjedna nisam imala želju jesti kekse.»

Slijedeća reakcija je izazvana drugom vrstom hrane, ne keksom:

«Što se može učiniti sa sladoledom? Pustiti ga da se zagrije i otopi i onda ga pojesti. Ne, bljak, to ne mogu. Ne mogu jesti toplu smjesu. Zamišljam da crtam prstima sa sladoledom. Samo šaram po papiru, po stolu i svugdje. Bljak, ponovo. Ne bih mogao jesti boju za prste. Razmazati ga po licu. To mrzim. Pustiti da se osuši na mojim rukama? Ne! Gade mi se te stvari. Ljepljiva masa. Fantaziram o tome kako cijeli dan jedem sladoled i ništa drugo, sve dok mi ne postaje fizički loše. Vrući je dan i nesnosno mi je. Umjesto da odem na plivanje na bazen ja uranjam u sve moje (prethodno) omiljene vrste SLADOLEDA. Ovo postaje noćna mora. Ne godi mi hladnoća, guši me slatka mekoća sladoledne mase. Postajem bolestan od same pomisli na sladoled.»

Možda vam se ove reakcije čine pretjeranim, pa ipak, napisati na papir što sve možete učiniti s hranom osim da je pojedete može proizvesti takve efekte. Najbolje da sami pokušate, ali s nekom drugom vrstom hrane, ne keksima i ne sladoledom. Vježba će vam dati najbolje rezultate ako ideje budu vaše. Pokušajte vježbu s onom hranom koja vam inače zadaje najviše problema: pita, torta, kruh, pomfrit, hamburger, čokolada i drugo.

5. ISPECITE I POKLONITE

Jedan je poznati psiholog (E. Guthrie) rekao da ako želite promjeniti naviku trebate uvježbati drugačiji odgovor – drugačiju reakciju na početni stimulans. U ovom slučaju stimulans je hrana. Cilj ove vježbe je isti kao i u prethodnim vježbama – postati svjestan svojih navika jedenja kako bi mogli utjecati na svoje ponašanje. Ako namjerno, svjesno uvježbamo reakciju na hranu koja je drugačija od uobičajene (pojesti) počinjete mijenjati ustaljeni uzorak ponašanja.

Evo i uputa za ovu vježbu:

Ispecite jedan od vaših omiljenih deserta koji je krcat ugljikohidratima kao na primjer torta, keksi, pita ili slično. Onda poklonite taj kolač prijatelju, rođaku, susjedu. Vrlo je važno da ga dobro pogledate, osjetite njegov miris i toplinu i doživite u svakom smislu osim da ga pojedete. Kad ga poklanjate nemojte se zanositi idejom da možete uzeti samo mali komadić – poanta je da sve poklonite. Ne smijete pojesti niti dijelić. Za one koji ne znaju peći kolače niti kuhati ideja može biti da u restoranu s gotovom hranom kupe nešto što zaista vole jesti. Neka to bude bogata hrana koju volite i koja je kuhana ili pečena, tako da možete osjetiti njezin miris. Kupljenu hranu treba donijeti prvo svojoj kući, pa je tek onda pokloniti.

A, evo i nekih opisanih reakcija na tu vježbu:

«Ispekla sam čokoladne kekse i poklonila ih svojoj baki i djedu. Osjećala sam se jako dobro pritom. Posebno što je pečenje nečega sa čokoladom koju strašno volim imalo efekat da još više poželim te kekse. Ali rekla sam sama sebi: Ne mogu smisliti čokoladu. I nisam više htjela kekse. Čokolada je zadnja stvar koja mi treba za moj ten i kožu.»

«Ispekla sam čokoladnu tortu i poklonila je mojem prvom susjedu. Bila sam jako ponosna na sebe i osjećala sm se dobro. Na tortu sam zaboravila čim sam je odnijelqa.»

«Prošlog tjedna nisam imala prilike ispeći nešto. Moj muž je radio u noćnoj smjeni, a ja sam imala ispite. No, mislim da to neće za mene biti jako teško. Mogu pripremiti nešto fino, a nagrada će mi biti zadovoljstvo onoga kome sam to poklonila»
(U ovom slučaju se možda može naslutiti otpor prema toj vježbi i izbjegavanje da se izvede kroz objašnjenja zašto je to bilo neostvarljivo. No, i takav komentar je vrijedan jer ukazuje na probleme koje osoba ima, stvari koje odbija jer se nije spremna suočiti s njima. Ppa, iako ne napravite tu vježbu razmislite zašto je bilo tako.)


«Napravila sam prekrasne kakao šnite s čokoladnom glazurom, nešto što zaista deblja. Koja snaga, koja moć volje. Nisam ni prste polizala. Narezala sam ih na kocke i stavila na tanjur. (Bili su tako sočni i visoki – čudno, nikad ne ispadnu tako dobro kad ih pečem za sebe.) Odnijela sam ih prijatelju s kojim već neko vrijeme izlazim. On je sjeo i pred menom odmah pojeo tri komada. Ali ja sam čim sam ih počela raditi bila svjesna toga da nisu za mene, i to je cijelu stvar učinilo lakšom za podnijeti.«


Evo i muških komentara u kojima su muškarci, za razliku od žena bili opširniji u opisima i objašnjenjima što su učinili s hranom.

«Volim se pomalo motati po kuhinji i odlučio sam napraviti jedan od onih instant kolača. Napravio sam ga jedne večeri i odnio drugi dan u ured i poslužio kolegama na pauzi za kavu. Cijeli kolač je planuo. Nisam okusio ni zalogaj, a neke kolegice na poslu jako je zabavilo kad sam im ispričao zašto sam to napravio. No, mislim da ta vježba nije dobra za muškarce. Teško ju je češće izvoditi, jer te svi previše zadirkuju. Ali je ova vježba bila za mene vrijedna. Nešto sam naučio. Naučio sam da mentalni sklop u mozgu ili recimo početni stav prema hrani ima veliku važnost pri odlučivanju hoćeš li ili ne nešto pojesti. Moja namjera nije bila pojesti kolač i nisam ga pojeo. Dobar osjećaj.»

«Otišao sam u market u kojem je velik izbor gotove hrane i izabrao neke stvari koje doista volim: panirane račiće, šampinjone sa žara, pomfrit, tartar umak i meksičku salatu. Spakirali su to u plastične kutije i otišao sam kući. Izvadio sam paket i pogledao sve kutijice iz kojih se iako su bile zatvorene širio privlačan mirisom.. Malo me brinulo hoće li se previše ohladiti. Imao sam veliku želju to pojesti, ali to nije bilo «za mene». Čak sam požalio što nisam kupio veću količinu. Hranu sam odnio kolegi s posla koji mi je nedavno učinio uslugu. Znao sam da ne kuha, živi sam i ne jede baš redovito. Nenajavljeno sam došao i on se jako razveselio. Kad sam to vidi bilo mi je nekako lakše, ali ovu vježbu ne smatram laganom.»


«Nemam prilike ovu vježbu napraviti kako treba, ali sam pokušao neki kompromis u tom stilu. Otišao sam u McDonalds, kupio najveći hamburger Big Mc, veliki pomfrit i voćnu pitu. Odnio sam to prijatelju s kojim sam trebao gledati nogometnu utakmicu na telki. Cijelim putem dok sam išao k njemu taj je vražji hamburger toliko mirisao i mamio me. Želim smršaviti – ponavljao sam si i užurbano hodao. Izdržao sam i odnio mu sve. Nisam mu odao svoju tajnu.»

Evo i jednog dvostrukog komentara Marte, koja je dvaput uzastopce napravila vježbu:

(Prva reakcija) «Ispekla sam rođendanski kolač za Doris. Usprkos čvrstoj odluci da ništa ne pojedem, kad je bio gotov slomila sam se i kad sam rezala kriške i slagala ga na tanjur pojela sam pola kriške. K vragu! Nemam samokontrole.»
(Druga reakcija) «Idući sam dan ispekla biskvit i napravila od njega voćni kolač, kremast i sočan, i dala ga mojoj susjedi. Moja snaga volje je bila izrazito jaka i nisam se loše osjećala. Najteže je bilo dok se biskvit pekao. Očekivanje kako će fino ispasti, miris koji je prožimao cijelu kuhinju, pogled na gotov i ukrašen kolač – sve to me je opet ponijelo i bilo najteže za izdržati. Uspjela sam!»


Kao što vidite iz prethodnih primjera nešto ispeći i dati je prilično teška vježba. No, upravo zato je i vrijedna. Problem je u uvjetovanosti određene radnje, konkretno jedenja. Kako bi tu uvjetovanost prekinuli potrebno je ostati u tim uvjetima, a ne napraviti ono što se očekuje. Martin drugi komentar u kojem govori o očekivanju nečeg finog, mirisu koji prožima kuhinju i prizoru koji pruža gotov kolač dobar su primjer kako oslabiti uvjetovanu vezu. Izložiti se uvjetima (miris, pogled) i ne jesti velik je korak k slamanju ovisnosti o hrani.

- 22:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PLAVUŠE SU JOŠ UVIJEK AKTUELNE !!!


KAKO PLAVUŠA RIJEŠAVA KRIŽALJKU:



1. NAJZDRAVIJE PIĆE (4 slova) ......................... PIVO

2. TELEFONSKI POZIV (3 slova) ......................... ZVR

3. GRAD U ITALIJI (3 slova) ......................... TRS

4. VRSTA ŽIVOTINJE S KUĆICOM (3 slova) ......................... PAS

5. NIJE GLADAN (3 slova) ......................... JEO

6. BIBLIJSKI LIK (4 slova) ......................... PAPA

7. ŽENIN BRAT (5 slova) ......................... JOSIP

8. NEIZLJEČIVA BOLEST (4 slova) ......................... SMRT

9. DRAGI KAMEN (4 slova) ......................... MILI!

10. DIO PRIBORA ZA JELO (3 slova) ......................... ZUB

11. ŽENSKO DIJETE (3 slova) ......................... ONA

12. NAJMANJI TROCIFRENI BROJ (3 slova) ......................... 000

13. MJERA ZA TEŽINU (4 slova) ......................... UTEG

14. SVEČANO ODIJELO (4 slova) ......................... CRNO

15. HLADNO ORUZJE (3 slova) ......................... TOP

16. DOŽIVLJAJ PRI SPAVANJU (3 slova) ......................... SEX

17. KOKOŠJI PROIZVOD (4 slova) ......................... JUHA

18. ZAJEDNICA MUŠKARCA I ŽENE (4 slova) ......................... STAN

19. MUŽJAK VRANE (6 slova) ......................... VRANAC

20. MJERA ZA DRAGOCJENOST (5 slova) ......................... NOVAC

21. DIO KUPAONICE (4 slova) ......................... VODA

22. MORSKI GREBEN (2 slova) ......................... MG

23. INICIJALI PJESNIKA JESENJINA ......................... PJ

24. MJESTA GDJE SE PRONALAZI ZLATO (7 slova) ......................... ZLATARE

25. KISIK ......................... K

26. GRADANIN TIRANE (7 slova) ......................... TIRANIN

27. HLADNO ORUZJE (6 slova) ......................... PALICA

(preuzeto s nekog bloga, autor nije naveden - tekst spada u pučku usmenu predaju )

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.08.2006.

SVE JE U GLAVI - 2

Psihološka pomoć pri mršavljenju

O motivima zbog kojih želite smršaviti sada nećemo govoriti. Oni su raznoliki i dok su neki zbog nekoliko kilograma viška nesretni jer im je narušen lijepi izgled, druge na mršavljenje mogu potaknuti samo zdravstveni razlozi. Nekoliko kilograma je relativno lako eliminirati uz razumnu prehranu i više fizičke aktivnosti. I taj problem ostaje malen ako ga redovito svake godine, a obično je to pred ljetne odmore redovito rješavate. Nakon zimskog perioda kad se konzumira više pečene, a manje svježe hrane, te svih blagdana koji ga prate uz obilne svečane obroke i kolače, teško je ne dobiti nešto na težini. Velik problem nastaje ako zapustite tu redovnu praksu i kilogrami se godinama počinju akumulirati. Iako ljudi koji imaju problema s težinom često kažu kako ne jedu puno (malo ih je koji otvoreno priznaju da previše jedu), njihove su navike jedenja vjerojatno loše, prazničnu trpezu uživaju cijele godine, količina hrane koju konzumiraju je sigurno prevelika ili loše odabrana. Upali su u zatvoreni krug svojih navika prehrane zbog koje skupljaju kilograme, a koje teško mijenjaju.
Na svijetu postoji stotine dijeta od vrlo luckastih, zdravstveno pogibeljnih do onih razumnih. Svaka od njih djeluje na različite ljude različito, jer svaki čovjek ima svoj posebni metabolizam. Ukoliko niste sigurni u svoj odabir dijete napravite u suradnji sa svojim liječnikom, jer kod posebno drastičnih dijeta mogu stradati srce ili bubrezi.
No, ono što je najvažnije je da, ma koliko god bila dobra i efikasna vaša dijeta, nakon nje trebate jesti drugačije. Način na koji ste se hranili nije bio dobar za vas. Trebate naučiti kako se zdravo hraniti, a onda što je najvažnije trebate to primjenjivati. I tu nastaje problem, jer vas vaše tijelo navodi na stare, loše navike - navike za kojima i vi u sebi čeznete.
Psihologija vam ovdje može puno pomoći. Ona vas može osposobiti da uspješno razriješite svoje loše navike. Ona vam može pomoći da se uspješno držite programa dijete. Ona vas može učiniti svjesnim onoga što jedete i tako pripremiti za buduće vrijeme kako ne ponovo pali u ambis nemoći kad je hrana u pitanju.

PSIHOLOŠKE VJEŽBE

Uz pomoć psiholoških vježbi možete slomiti loše navike, postati svjesniji hrane koju jedete i modela lošeg ponašanja koji je kreator tih loših navika.

Konkretno u početku je najbolje primijeniti princip tzv. "negativne prakse" pri čemu ćete uvidjeti što na razini ponašanja ustvari radite i kakve su vaše misli i osjećaji kad previše jedete. U tim vježbama se od vas očekuje da pristupite hrani na netipičan način. Cilj je vježbi da se postavi barijera između stimulansa (hrana) i uobičajene reakcije (jedenje). Na taj ćete način moći "zaobići" naviku.

1. POJEDITE NEŠTO SA ZATVORENIM OČIMA


Ova vježba u kojoj je vaš zadatak nešto pojesti zatvorenih očiju treba polučiti dvije svrhe:
1. učiniti vas svjesnim stvarnog osjeta i okusa hrane u ustima i
2. pomoći vam da shvatite kako je privlačnost hrane vizualna.

Ta je vježba proizašla iz brojnih rasprava o ljudima s problemom težine u kojima su oni prikazani kao ovisnici okoline. Time se htjelo reći kako je njihovo ponašanje u velikoj mjeri kontrolirano vanjskim utjecajima – okolnim svijetom, vanjskom okolinom. Unutarnji utjecaji, njihove misli i ideje podčinjavaju se porukama koje stižu izvana. (Ovo znači da su ljudi s problemom težine manje-više dobro prilagođeni životu u zajednici i dobro socijaliziranog ponašanja, što je i točno. Oni nisu agresivni spram svoje okoline i nisu skloni nekoga povrijediti, osim same sebe.) Zbog svoje ovisnosti o okolini teško im je odoljeti hrani koja se poslužuje na zabavama ili općenito hrani serviranoj na švedskom stolu. Vidjeti ogromne količine hrane raširene po stolovima na društvenim domjencima stvara u njima snažnu potrebu. Kao što magnet privlači željezo, tako i velike količine poslužene hrane privlače te ljude. Razmišljajući o tome nije ni čudo da rijetko vidimo slijepu osobu koja ima problema s viškom težine. Slijepe ljude hrana jednostavno ne privlači toliko intenzivno kao osobe s normalnim vidom. Na osnovu toga je nastala ova vježba gdje se jelo konzumira, a ne vidi, kako bi se presjekla ta snažna vizualna povezanost prema hrani.

Evo i uputa za ovu vježbu:
Odaberite vrijeme za ovu vježbu kada ste sami u kući i kad vas nitko neće požurivati. Kad želite ručati ili samo prezalogajiti poslužite si hranu na stol, sjednite i zatvorite oči. Svu hranu trebate pojesti zatvorenih očiju. Kako jedete nastojite biti svjesni svega što osjećate dok žvačete. Nakon što ste završili s jelom otvorite oči. Zapišite sve što ste mislili i osjećali tijekom ovog eksperimenta.

A evo i nekih opaski ljudi koji su to isprobali:

«Pojela sam hladan pečeni grah zatvorenih očiju. Moje reakcije su bile ovakve: a) Vrlo hladan, osvježavajući osjećaj; b) Masa u ustima je bila pomalo opora, gruba. Volim ih kotrljati jezikom po ustima; c) Mogla sam čuti i osjetiti moje grlo i lične mišiće kako se kreću i to mi se nije svidjelo. Inače nisam bila svjesna mehanike jedenja; d) Vjerojatno ne bih toliko uživala u hrani da sam slijepa.»

«Izabrala sam pitu sa čokoladnim pudingom. Kako nisam mogla vidjeti boju, nije mi izgledala tamno smeđa, ali je okus bio glatki i pomalo ljepljiv, a i bila je blago gorka. Ribiz i keksi u njoj davali su i slatkoće. Keksi su ulazili među moje zube i tu zapinjali, ali je ribiz kad bi ga zubima stisnula bio mekan. Pita je ipak ostavila gorkast okus i ne vjerujem da bi je poželjela da je prethodno nisam vidjela. Mislim da slijepe osobe sigurno ne vole čokoladu.»

«Ova je vježba za mene bilo najzanimljivije iskustvo koje sam probao u programu mršavljenja. Naučilo me mnogim stvarima o čemu ovise moje navike jedenja. Jedenje zatvorenih očiju traži usporavanje cijelog procesa uzimanja hrane zbog teškoća u pronalaženju hrane koju ne vidiš, a i pronalaženja usta. Moj je savjet da se ta vježba radi sa žlicom – manje je bolno udariti se žlicom, nego ubosti se vilicom u usne. Kako jedenje traje tako dugo postaje zamorno i dosadno. Efekt tog eksperimenta je da oduzme sav čar i zabavu jedenja. Bio sam prisiljen osloniti se na informacije koje mi daje moje tijelo, a ne na vanjske informacije. Čim mi se učinilo da sam makar malo sit bio sam sretan da prestajem jesti. Kako nisam mogao vidjeti je li moj tanjur prazan i je li u zdjeli još ima hrane nisam to uzimao u obzir kad sam odlučio prestati jesti. Ovaj mi je eksperiment otvorio oči što se tiče količine pažnje koju upućujem mojim stečenim navikama jedenja. Misli da ću ako budem više slušao svoje tijelo imati više uspjeha.»

Mislim da je iz ovih reakcija jasno da ovaj eksperiment može biti odlučan prvi korak u borbi protiv privlačnosti hrane. Ideja ove vježbe je da postanete svjesni ovisnosti o hrani koja ne proističe iz vaših unutarnjih potreba. Tada će vaša svijest moći reagirati na vaš poriv za reakcijom tipa «vidi hranu – jedi hranu». No, treba naglasiti da nijedna od vježbi nije efektivna ako se izvede samo jedanput. Strategija suzbijanja navika je efektivna samo ukoliko je ponovite više puta.

2. UDVOSTRUČITE VRIJEME JEDENJA

Ljudi koji previše jedu vrlo često su ljudi koji brzo jedu. Oni samo misle da vole hranu, ali činjenica je da u njenom okusu skoro da i ne uživaju. Hrana prolazi od vilice do usta i u želudac takvom brzinom da okusne bradavice pri korijenu jeziku i nemaju previše šanse. Poanta ove vježbe je potaknuti osobu koja želi smršavjeti da uspori jedenje i postane svjesnija okusa hrane.

Ovo su upute za vježbu:
Izmjerite koliko vam vremena treba za pojesti određeno jelo. Isto tako izmjerite koliko vam vremena treba za pojesti doručak, ručak, večeru. Onda namjerno i odlučno udvostručite vrijeme koje vam je potrebno za određeno jelo ili obrok. To treba napraviti uz kontrolu sa satom. Lako je zavarati se da ste udvostručili vrijeme iako ste ga možda povećali samo za nekoliko minuta.

Slijedeće reakcije ilustriraju razmišljanja i osjećaje onih koji su pokušali izvoditi ovu vježbu:

«Tijekom proteklih nekoliko tjedana prakticirao sam ovu vježbu. Tek početkom drugog tjedna uspijevao sam je 100 % izvesti. Znalo se dogoditi da se tijekom obroka toliko zanesem pričajući da počnem jesti brže i naravno pojedem više hrane. Kao dijete jeo sam u ogromnoj blagovaonici sa četrdesetoro druge djece i nismo smjeli ni prozboriti, osim ako bi zatražili još hrane. Ukoliko bi prekršili to pravilo bili smo strogo kažnjeni. Zbog toga mi je danas razgovor za stolom za vrijeme obroka važan. Svi smo kao obitelj za stolom jako otvoreni. No, vidim da što više govorim to više hrane jedem, više nego što trebam i više nego što ustvari želim. Zbog toga je pokušaj da udvostručim vrijeme objedovanja stvorio kod mene konflikt. Uspio sam se više koncentrirati i sada mi više ne predstavlja takav napor udvostručiti vrijeme jela. Moram iskreno priznati da dok nisam počeo provoditi ovu vježbu nisam ni bio svjestan ovog problema.»

«Za mene je udvostručavanje vremena jedenja bila vježba koja mi je najviše pomogla, a ujedno mi je bila i najteža. U početku sam mislila: Ne mogu uživati u hrani ako je moram jesti tako polako. Ali, ako se uspijete disciplinirati mislim da se može uživati u hrani još i više, jer postajete svjesniji toga što jedete. Jesti hranu polako je teško postići ako ste osoba koja jede zbog nervoze kao što sam ja – treba se opustiti i za promjenu stvarno iskušati i osjetiti okus hrane. Doduše to je puno lakše reći nego učiniti.»

«Upravo jedem hamburger. Zaista je ukusan. Ali namjerno čekati i odlagati zalogaje djeluje malo čudno. Nema onog krasnog osjećaja kad ga jednostavno gutaš. Izuzetno sam svjestan te razlike.»

«Jela sam svoju omiljenu vrstu keksa gledajući televiziju i radeći nešto za ispite na kraju semestra. Možda sam odabrala lošu vrstu hrane za ovu vježbu, jer sam odgrizla jedan zalogaj i spustila keks. Onda sam čekala 1 minutu (uz sat) i uzela drugi zalogaj i ponovila cijelu radnju kako bi dovršila keks. Da sam odabrala nešto veće - tortu, pitu ili slično trajalo bi duže i bilo efektnije. No, moja pažnja je bila na keksu cijelih minutu i pol. Osjećala sam se uskraćeno i prilično smiješno.»

«Drago mi je da mogu reći da udvostručavanje vremena jedenja na mene ima pozitivan efekt. Još uvijek moram sama sebe podsjećati da usporim, ali krasnog li čuda, to sada postaje moja nova navika. Radije ću po cijeli dan prežvakavati hranu koja me ne zanima, nego trpati usta i gutati ni sama ne znajući što. Uvidjela sam da hrana i nije tako važna i da mogu usporiti jedenje što mi daje osjećaj samopouzdanja. A samopouzdanje je novi pojam što se mene tiče. Još uvijek moram raditi na ovoj vježbi, ali sam već i sada zadovoljna s rezultatima.»


Jedan od razloga što osobe s problemom težine brzo jedu hranu je osjećaj krivnje koji pritom osjećaju. I kako pritom i ne osjećaju okus hrane moraju uzeti dvostruku ili čak trostruku količinu kako bi od hrane dobili osjećaj zadovoljstva koji im nedostaje u početku jedenja. Usporavanjem procesa jedenja i udvostručavanjem vremena napravljen je velik korak ka probijanju zatvorenog kruga brzog jedenja, osjećaja nezadovoljstva, ponovnog traženja hrane.

3. POSTAVITE BROJAČ VREMENA – TIMER

Prilično je očigledno da je jedan od najvećih problema za osobe koje žele smršavjeti jedenje između obroka. Svrha ove vježbe je opskrbiti vas s alatom kojim ćete suzbiti tu lošu naviku.

Ovo su upute:
Idući puta kad želite nešto prezalogajiti između obroka postavite brojač vremena (onaj koji imate na pećnici ili zaseban timer) i to na pet minuta. Ne pokušavajte iskušavati svoju snagu volje i odustati od zalogaja. Samo postavite timer. Ukoliko kad on odbroji vrijeme – pet minuta još uvijek želite pojesti nešto slobodno to učinite. Poanta ove vježbe je da izgradite toleranciju spram frustracije. Nakon što ste utvrdili da možete čekati pet minuta za jelo, postavite timer na deset minuta i tako dalje. Vidjet ćete da vremenom će vam čekanje na hranu biti sve lakše, a i da ćete postepeno odustajati od jedenja između obroka.

Slijedeći komentari ilustriraju tipične reakcije na ovu vježbu:

«Nakon što sam postavila timer na pet minuta počela sam raditi nešto po kući kako ne bih stalno mislila na jelo i vrijeme. Kad je timer odzvonio nastavila sam raditi ono što sam počela i na kraju odlučila da ništa ne pojedem. Hura za mene! Nisam ništa pojela sve do večere. Toliko sam ponosna na ovaj moj mali uspjeh da jedva čekam kad ću ponoviti vježbu.»

«Nisam dovoljno puta postavila timer prošlog tjedna i stalno sam nešto otrgnula i malo prigrizla. To je zaista loša navika i trebat će mi dugo da se uspijem disciplinirati. Vidim da žvačem (komad pite) bez da razmišljam o timeru. Ali zato što sam propustila postaviti ga i nisam odmah uočila njegovu važnost ovoj ću se vježbi posebno posvetiti. Ljuta sam na sebe što sam takav slabić, pa mi trebaju trikovi kao ovaj timer. To me izluđuje.»

«Pokušao sam ovu vježbu i uvidio da je izvrsna za mene. Najbolja. Kad postavim timer na pet minuta jer hoću nešto prigristi kroz to vrijeme zaboravim na jelo i bavim se nečim drugim. Tek kroz sat ili dva sjetim se da sam htio jesti.»

«Timer funkcionira. Samo sam jednom jeo prošlog tjedna i to zato što mi je susjed donio kokice (a baš i ne volim tako jako kokice).»

«Postavljanje timera dalo mi je vrijeme da razmislim o svojem ponašanju. Za vrijeme dok čekam razmišljam: Želim li zaista to pojesti? Želim li ostati i dalje debela? Kroz to razmišljanje postajem vrlo svjesna svojeg ponašanja i često kad prođe vrijeme nemam više želje za jelom. Slijedila sam dosljedno upute i ako sam još imala volju jesti – jela sam. Ali to je bilo manje od polovice puta. Sad radim na tome da produžim vrijeme na 15 minuta. Kad nisam kod kuće služim se svojim ručnim satom, ali uvidjela sam da to nije toliko efikasno kao kad nešto fizički učinim - kao postaviti timer.»

Kao što vidite iz ovih primjera reakcije na brojenje vremena su prilično stabilne. Za neke je to veoma teška vježba do te mjere da pružaju otpor. Ali ukoliko donesete odluku da postavite timer, ali ako odluka donesena i timer postavljen većini njih vježba daje pozitivne rezultate. Oni kažu da ih je čak prošla volja za jelom ili da su na to potpuno zaboravili.
Iako vježba djeluje jednostavno i površno u njoj se kriju dublje implikacije. Pretpostavimo li da ponašanje osobe koja previše jede proističe iz duboko ukorijenjenih loših navika znači da ta osoba kad nešto prigrize između obroka ne razmišlja, već to radi na polusvjestan način. Teško da razmišljate o svojem pristupu hrani kad poželite zalogaj kolača dva sata nakon ručka ili uz popodnevnu kavu ili čaj. Po vama se radi samo o zalogaju. Ovo je ponovo slučaj uvjetovanog ponašanja, stimulansa i reakcije, već poznati slijed «vidi hranu – jedi hranu». Tu nema razmišljanja ni svijesne odluke, ali upravo je razmišljanje ključ čovjekove slobode. Misao nam dozvoljava da promjenimo svoje ponašanje, da utječemo na svoje navike. Tako vremenska odgoda od pet minutadaje nam priliku da razmislimo, pa je taj slijed sada «vidi hranu – razmisli – nađi alternativu za jedenje - promjeni ponašanje». Glatko izvođenje navike je poremećeno zbog mogućnosti da razmišljamo tijekom vremenske odgode. Zato dajte priliku svojem mozgu da i on ima riječ kad se radi o vašem ponašanju i da odbaci poluautomatsku naviku da između obroka nešto «gricnete».

...

- 23:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 22.08.2006.

IRRITABLE MALE SINDROME

SINDROM RAZDRAŽLJIVOSTI MUŠKARACA

Ženama se ekskluzivno pripisuje krivica za napetost, razdražljivost i promjenjivo raspoloženje. Muški šovinisti dugo su koristili "hormone" i "one dane" kao razlog za odmahivanje rukom na sve što žene imaju za reći, posebno na ženske proteste.
No jedan muškarac napravio je istraživanje pa kaže: dečki su podjednako osjetljivi na promjene raspoloženja kada im padnu razine hormona.
Baš kao što su istraživanja pokazala da i muškarci prolaze andropauzu (ono što je kod žena menopauza), tako je još jedna navodno isključivo "ženska" stvar dobila pandan kod muškaraca.
Mužjaci većine dugoživućih vrsta pokazuju povremene promjene u aktivnosti testisa i ponašanju tijekom normalnog životnog ciklusa. To može varirati, ovisno o promjenama u socijalnom statusu, prehrani, zdravlju, te životnoj dobi. Sve je to primjenjivo i kod čovjeka - kaže Lincoln - Nesporno je da testosteron ima velik utjecaj na ponašanje.
Mozak je prepun receptora za testosteron i njegove proizvode.
Uostalom, također je utvrđeno da muškarci koji ne mogu proizvoditi testosteron (zbog bolesti ili kirurškog zahvata) i ne primaju nadomjesnu terapiju tog hormona, postaju razdražljivi i depresivni.
On je siguran da i stres, poput razvoda ili teške bolesti, može itekako utjecati na razine testosterona.
To je dobar zaključak - kaže endokrinolog za reprodukciju dr. David Abbott s Wisconsin Regional Primate Research Centera u Madisonu. - Testosteronski učinci su zanemareni.
Kada tip počne gunđati i razdražljiv je, uglavnom se to pokušava objasniti razinama stresnih hormona i depresijom. A svi ignoriraju testosteron, koji tada zasigurno jako pada.
Dr. David Handelsman, stručnjak za muške hormone na University of Sydney, oprezniji je u procjenama "lupa" li muškarce nešto poput IMS-a.
Kaže da su promjene u razinama testosterona kod normalnog odraslog muškarca mnogo manje dramatične nego kod eksperimentalnih ovnova. S jednom jasnom iznimkom - razine testosterona padaju za 90 posto kod muškaraca kojima su zbog uznapredovalog raka prostate uklonjeni testisi. Ti muškarci postaju povučeni i emocionalni, lakše se rasplaču i nasmiju. Dakle, ipak ima tu nešto.

Što sve to konkretno znači za muškarce?


Baš kao što nije lako ženama koje muči PMS, ni za njih se neće naći jednostavna rješenja.
Ako IMS zaista postoji i djeluje na muškarce tako da postanu nepodnošljiva gunđala, liječenje i dijagnoza neće biti laki.
Jedan od razloga je što znanstvenici još uvijek ne mogu precizno odrediti "normalne" razine testosterona. Zna se da dodatne doze tog hormona mogu povećati rizik od bolesti, primjerice srčanih, pa nekakvo nadomjesno liječenje nije jednostavno prepisati.
Sindrom je, u svakom slučaju, vrijedan istraživanja, kažu znanstvenici.
- Umjesto da takvim muškarcima dajemo antidepresive, možda bi malo testosterona obavilo posao - kaže Abbott.

Internet - 07.07.2006. 00:46:38

- 13:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

GENERACIJI

Čestitamo generaciji...

Ne mogu vjerovati da smo uspjeli!
Prema onome što kažu današnji pravnici i birokrati, svi mi koji smo bili djeca u 30-ima, 40-ima, 50-ima, 60-ima, 70-ima i ranim 80-ima, vjerojatno ne bismo trebali biti živi.
Naši dječji kreveti bili su obojeni kričavim bojama na bazi olova.
Nismo imali zaštitne poklopce ili brave na bočicama lijekova, vratima i ormarićima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige.
Da ne spominjemo rizik dok smo autostopirali...
Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i zračnih jastuka.
Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, a ne iz boce. Užas!
Jeli smo kolače, kruh i margarin i pili gazirana slatka pića, ali nikada nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali vani.
Dijelili smo jedno gazirano piće sa četiri prijatelja, iz jedne boce, i nitko od toga nije umro.
Provodili smo sate gradeći male automobile iz raznoraznih otpadaka i onda se spuštali niz brdo, da bismo onda otkrili da smo zaboravili na kočnice. Nakon sto smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naučili smo riješiti problem.
Otišli smo od kuće ujutro i igrali se cijeli dan, vraćali smo se kući kada bi se upalila ulična svjetla. Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali mobitel. Nezamislivo!
Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, urround sustav, mobilne telefone, kompjutere ili Internet chatove.
Imali smo prijatelje! Izašli smo van iz kuće i našli ih.
Igrali smo graničara i ponekad bi nas lopta zbilja zaboljela.
Padali smo s drveća, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub, i zbog tih nesretnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi. To su bili nesretni slučajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.
Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naučili kako da ih prebolimo.
Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo rečeno da će se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.
Vozili smo se na biciklu ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo ušli i popričali s njim.
Igrale su se razne igre i nisu svi ušli u ekipu. Oni koji nisu, morali su naučiti nositi sa razočaranjem.
Neki učenici nisu bili pametni kao ostali i nekada su pali razred i morali ga ponavljati. Užas !!!!!!!!!
Testovi se nisu prilagođavali iz bilo kojeg razloga.
Naši postupci su bili samo naši. Posljedice su bile očekivane.
Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u školi ili sa zakonom bila je nezamisliva. Oni su zapravo podržavali školu i zakon. Zamislite to! Užas!

Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rješavatelja problema i izumitelja IKADA!
Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se s time nositi.

I vi ste takvi!

Čestitamo.

Molim Vas da pošaljete ovo drugima koji su imali sreću da kao djeca odrastu prije nego što su pravnici i vlada počeli regulirati nas život.

(autor nepoznat)

- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SVE JE U GLAVI - 1

Psihološka pomoć pri mršavljenju

KREATIVNO MRŠAVLJENJE

Što je kreativnost? Bit kreativnosti je nešto novo. Kreativno rješenje nekog starog problema predstavlja novi i prethodno neisprobani pristup problemu. Često sebe zamišljamo kao kreativne osobe, ali koliko nas je pristupilo problemu težine kreativno, na potpuno novi i ne očigledan način? Mislim da osobe s problemom težine previše često pristupaju dijeti na nekreativan način. One se ponašaju kao žrtve, osjećaju se kao mučenici i samosažaljevaju se. Cijeli pristup se svodi na: «Kad ću konačno završiti s dijetom?» Umjesto da programu smanjenja težine priđu kreativno kao pustolovini i mogućim novim iskustvima većina ljudi pri samoj pomisli na dijetu postaje nervozna, neraspoložena ili deprimirana.

Zapamtite još jednom da je gubljenje težine u stvarnosti proces koji da bi bio uspješan uključuje ponovno učenje. Psiholozi su otkrili mnogo novih stvari o učenju, no postoje neki osnovni principi koje se ne smije ignorirati. Iako je većina tih principa dobro poznata i nalazimo je u većini psiholoških tekstova, kad se radi o problemu osoba s viškom težine nije sistematski primijenjivana.

Kreativni pristup problemu težine o kojem ćemo govoriti baziran je na čvrstim i zdravim psihološkim principima. Razmišljam o tim principima kao kreativnom mršavljenju jer često uključuje strategije koje većina ljudi koji provode dijetu nije isprobala.

1. VOĐENJE DNEVNIKA MRŠAVLJENJA

To je jedan od najvrjednijih prijedloga koji su mnoge osobe na dijeti uspješno primijenile. Princip koji se ovdje primjenjuje čini nas svjesnim vlastitog ponašanja. Navest ću primjere iz dnevnika jedne tipične 30-godišnje majke jednog djeteta. Njezin je suprug osiguravajući agent i kao takav često poslovno odsutan, pa ona najčešće provodi dane i večeri sama, bez odraslog društva, brinući se za četverogodišnjeg sina. Iako je obrazovana i po zanimanju učiteljica već pet godina ne radi.

Ponedjeljak
Ovime započinjem svoj dnevnik mršavljenja. Doktor kaže da ću tako postati svjesnija što se zbiva u mojoj borbi da izgubim kilograme. Danas sam se izvagala i imam točno 94 kilograma. Željela bih doći na 65 kilograma. Ljutim se na sebe što sam previše jela u subotu na svadbi i u nedjelju popodne kad smo se svi okupili na ručku kod mame i tate.
Za podnevni obrok uzela sam samo dvije hrenovke sa senfom. Nisam doručkovala jer sam se još osjećala pretrpano od jučerašnje hrane. Danas je moja želja da izgubim suvišne kilograme vrlo jaka. Vrlo jaka. A ipak vidim da čovjek može dobivati na težini iako jako želi smršaviti. To je zato što sam okružena hranom – gledati tu vražju hranu posvuda naokolo je ono što čini zlo.
Upravo sada ispijam čašu nemasnog mlijeka. Mislim da bi to od sada mogao biti moj popodnevni obrok. Mlijeko je dobro za živce. Pokušat ću dnevno smanjiti kavu. Od sada manje kave. Kava potiče želju za jedenjem. Do sada sam pila kavu da nešto uzmem na usta umjesto hrane, ali sada nisam sigurna.


Utorak
Mislim da trebam razmišljati, ali zaista razmišljati o tome da previše jedem. Zašto to radim, kada to radim i kako to radim. Vidim da je pisanje ovog dnevnika dobar način da usmjerim svoje misli i dođem do nekih zaključaka. Ne radi se tu o razmišljanju PRIJE pisanja, već o tome da razmišljam SADA dok ovo pišem. Kada se želi napamet naučiti pjesma bolje ju je čitati naglas. Ako se želi naučiti voziti auto onda ga treba voziti, a ne sjediti i razmišljati kako se vozi. Isto tako ako želim o nečemu ozbiljno razmisliti, trebam razmišljati «glasno». Zato vjerojatno i postoje grupne terapije i slično. A i ova samoanaliza postiže isti učinak. Također vidim da stavlja moj problem u sam centar moje svijesti.


Srijeda
Neću se vagati svakog dana. To je previše. Vagat ću se samo jedanput tjedno. postala sam ovisnik vage.
razmišljam kako ljudi negativno pristupaju mršavljenju. kao da misle: «Od koje je koristi? Čak i da uspijem smršaviti, opet ću sve ponovo dobiti.» To je ono što oni misle duboko u sebi. OK, neka i ja tu misao stavim na papir u centar svoje svijesti. A evo i suprotne misli. Nije nužno da će se izgubljeni kilogrami vratiti. Mislim da mogu uspjeti. Znam da mogu uspjeti.

Četvrtak
Dakle, moj nivo motivacije je i dalje visok. Iako vidim da sam sklona to odgoditi. No, danas je bila prva prilika da to postignem (14.00). Za doručak pojela sam jaje i toast. U podne sam jela salatu s uljem i vinskim octom. ispekla sam ribu bez masnoće – nisam jela tartarski umak – samo sam iscijedila sok od limuna preko ribe i za prilog sam stavila kuhanu cvjetaču. Za večeru ću prirediti odrezak, salatu i neko kuhano povrće. Za popodnevni obrok sam odredila nemasno mlijeko. Sutra ujutro ću uzeti čašu nemasnog mlijeka, paštetu od juneće jetre ili ponovo jaje.

Petak
Jučer popodne sam pojela komad piletine, bez kožice. Tu sam malo skrenula s puta jer sam odredila da poslije podne neću ništa jesti već samo popiti čašu nemasnog mlijeka. Teško mi je potisnuti potrebu da nešto jedem. Ovaj čas se dobro osjećam. Pojela sam lagani, ali zadovoljavajući podnevni obrok. Pečena puretina bez umaka, salata začinjena samo octom, zabunom sam kapnula malo ulja, i grašak. OK, što planiram za poslijepodne? Samo čašu laganog mlijeka – bez kave. Imam dobar unutarnji osjećaj – sve će ispasti kako sam planirala. Zaista se dobro osjećam.

2. CRTANJE GRAFIKONA GUBITKA TEŽINE

Jedan od prijedloga kreativnog mršavljenja je crtanje i vođenje grafikona gubitka težine. Ovdje je pozitivna stimulacija povratna informacija – uvid u rezultate. To je jedan od najpoznatijih principa ljudskog učenja i motivacije – saznanje o rezultatima aktivnosti. Kad bi na primjer učili tipkati, a ne bi mogli vidjeti gdje griješite, trebalo bi vam jako puno vremena da usavršite to znanje. A i izgubili biste pritom i svu motivaciju. Isto tako kao što ne bi nikad naučili povezanih očiju gađati s lukom i strijelom u metu.
Gubeći težinu vi učite. Učite razumjeti sebe i usvajate nove navike jedenja, tako da vam je povratna informacija potrebna. Jedan od načina je da se redovito važete i bilježite gubitak na grafikonu.
Nacrtajte koordinatni sustav, a horizontalna x linija (apcisa) neka predstavlja vremensku liniju. Možete označiti dane ili tjedne, ovisno koliko dugoročno planirate gubiti težinu. Na okomitu y liniju (ordinatu) bilježit ćete gubitak kilograma. U ishodištu će biti današnji datum i željena težina. Vrh ordinate će predstavljati današnja težina. Između vrha tj. trenutne težine i nule tj. planirane težine označite kilograme koji su između njih.
Jedna od kreativnih inovacija pri vođenju grafikona je ucrtavanje linije trenda tj. planiranog gubljenja težine. Ako mislite da možete gubiti jednu kilu tjedno ucrtajte posebnom bojom liniju gubitka težine za jedan kilogram tjedno. Tako ćete moći uspoređivati svoj gubitak težine s planiranim i vaš uspjeh ili neuspjeh će vam biti živo predočen. To je zaista motivirajuće jer vam govori koliko je dobro ono što radite. Ukoliko realna linija mršavljenja ide naglo ispod trend linije moći ćete si povremeno priuštiti neki željeni zalogaj bez osjećaja krivnje. Ako je pak realna linija iznad linije trenda znat ćete da se trebate više potruditi i bolje kontrolirati prehranu.
Smatram da je održavanje grafikona gubitka težine velika strateška pomoć pri mršavljenju. To je kao da dajete kostur programu i vašim naporima u održavanju dijete. Kao i vođenje dnevnika pomaže vam da postanete svjesniji vaših navika jedenja, istovremeno jačajući motivaciju i uspješnost učenja novih navika.

3. PRISTUP AKTIVAN-NEAKTIVAN

Učenje se najbolje provodi u uvjetima praktične aktivnosti koja je vremenski raspoređena, nego koja se provodi samo u jednom vremensko u istom trajanju (zgusnuta aktivnost). Kad nešto vježbamo bez prestanka postaje nam dosadno, zamaramo se i naša pažnja luta.
Primjer za ilustraciju mogu biti djeca koja trebaju naučiti olovkom naći izlaz iz nacrtanog složenog labirinta kakvog često vidite u dječjim časopisima. U ovom eksperimentu djeca su podijeljena u dvije grupe. Jedna grupa je eksperimentalna, a druga grupa je kontrolna. Kontrolna grupa radi zgusnutom aktivnošću. Imaju deset prilika za rješavanje labirinta, ali tih deset prilika se reda jedna za drugom tijekom jednog prijepodneva. Eksperimentalna grupa ima samo jednu priliku dnevno za rješavanje labirinta, ali svakodnevno tijekom deset dana. Oni rade s raspoređenom aktivnošću, jednom dnevno ali deset dana. Obadvije grupe su dobile jednaku količinu vremena za rješavanje problema labirinta. Koja će grupa bolje izvesti zadatak, s manje pogrešaka i u kraćem vremenu? Bolja će biti eksperimentalna grupa, ona koja je svoju aktivnost na rješavanju problema izlaska iz labirinta rasporedila na deset dana. A to je zbog toga što su oni cijelo vrijeme rješavali zadatak a da im nije dosadio niti ih zamorio.
Takvo raspoređivanje aktivnosti može se koristiti i u programu mršavljenja. na primjer nigdje nije rečeno da kad ste na dijeti trebate svaki dan jesti dijetno. To može biti jako demoralizirajuće biti svjestan da svaki dan jedete hranu koju ne želite, pa jednostavna strategija koju možete primijeniti je da ste na dijeti svaki drugi dan. Na primjer možete biti na dijeti ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom. Onda vam ostaju slobodni dani utorak, četvrtak i subota kad niste na dijeti. Dakle aktivni ste četiri dana, a neaktivni tri dana. Vidjet ćete da je mnogo lakše držati se dijete na aktivne dane, jer imate svoje neaktivne dane kad se možete opustiti. Računa se totalni unos kalorija u vaš organizam, dakle nije važno koliko unesete kalorija svakog pojedinog dana. Ako ste na primjer proračunali da za odgovarajući gubitak težine trebate dnevno unijeti u organizam hrane u iznosu od 1200 kalorija možete svoju dijetu prilagoditi tako da na aktivne dane konzumirate samo 600 – 700 kalorija. To će biti dani polugladovanja. Ali zato ćete na vaše neaktivne dane moći pojesti hrane za 1800 kalorija. Na taj način nećete trebati izbaciti iz vašeg jelovnika neku hranu koju posebno volite. Ovakva strategija ima brojne prednosti. Kao prvo nećete se sažalijevati, jer imate dane kojima se možete radovati i bit će vam lakše održati dijetu na svoje aktivne dane jer imate slobodu svojih neaktivnih dana.
Brojni ljudi da kad su na dijeti moraju neprekidno jesi dijetno. Ukoliko se dogodi da ne izdrže i pojedu neki keks ili kolač osjećaju da su upropastili dijetu, da nisu uspjeli, odbace sav trud i prestanu s dijetom. Oni ustvari prejednostavno gledaju na dijetu, kao da je sve crno ili bijelo u životu. Ne možemo sve gledati na tako pojednostavljen način. Nerazumno je očekivati od pojedinca koji uživa u slatkoj ili bogatoj hrani da je jednostavno potpuno izbaci iz svojeg života.
Možda shema mijenjanja aktivnog i neaktivnog dana vama ne odgovara. Postoje različiti načini primjenjivanja ove sheme. Jedna je žena za sebe zamislila slijedeći program: četiri dana na dijeti i jedan dan slobodan. Poslije toga opet dijeta tijekom četiri dana. Ttako su njezini slobodni dani padali na različite dane u tjednu. Ako bi počela dijetu u ponedjeljak, bila je na dijeti ponedjeljak, utorak, srijedu i četvrtak. U petak nije dijetno jela, ali je zato ponovo pazila na hranu u subotu, nedjelju, ponedjeljak i utorak. Srijeda je bila novi slobodni dan. I tako dalje svaki put je drugi dan u tjednu bio slobodan što je unijelo novinu u njezin program prehrane. Zanimljivo je, kako ona sama kaže, da često puta na slobodne dane nije previše jela. No, osjećaj da ima slobodu pojesti što hoće i to bez osjećaja krivnje bio je za nju vrlo važan. Nije sama sebe žalila jer je znala da može računati na svoje slobodne dane. Ova je žena po prvi puta u dugom nizu godina uspjela značajnije smanjiti svoju težinu.
Kao što je već naznačeno princip aktivnog i neaktivnog baziran je na zdravim i dobro poznatim psihološkim načelima učenja i motivacije. Smislite shemu koja vama odgovara i pokušajte. Vjerujem da ćete biti ugodno iznenađeni s rezultatima.

4. POSTAVITE NIZ MANJIH CILJEVA

Kada je naš cilj vrlo daleko teško je osjećati uzbuđenje. Toliko je daleko da nam se čini da ga nikada nećemo doseći. Ovo je prilika za primjenu psihološkog principa koji se zove stupnjevanje cilja. Ovaj princip objašnjava kako su ljudi kad su bliže cilju, motiviraniji i brže uče. Za primjer uzmimo studente koji odustaju od studija. Hoće li to prije biti student prve godine pred kojim je još 3-4 godine studiranja ili završne godine kad pred sobom ima još samo jednu godinu studija? Očito je da ukoliko netko pred sobom ima još samo mali trud da dođe do cilja više je motiviran i skloniji da od njega ne odustane.
Kako to primijeniti na osobu koja želi izgubiti težinu? Pretpostavimo da se radi o osobi koja će željenu težinu steći tek nakon dugoročnih nastojanja. Jedna je žena koja je težila 90 kilograma željela doći do svoje idealne težine 62.5 kilograma. Izgubiti 28 kilograma izgledalo joj je tako nestvarno da je bila potpuno obeshrabrena i nije se nikako mogla odlučiti da počne s dijetom. Zato smo za nju zamislili novu «idealnu» težinu od 80 kilograma. Nije smjela razmišljati o drugim kilogramima, njezin cilj je morao biti 80 kilograma. Ako uspije smršaviti 10 kilograma to će se smatrati uspjehom makar ne smršavila dalje ništa. To je za nju bilo vrlo motivirajuće, činilo joj se da je to nešto što može svladati i u tom je uspjela. Kasnije je na isti način nastavila dalje.
Ukoliko ste stvarno jako teški postavite ciljeve za 5 do 10 kilograma ispod vaše težine, a ukoliko vaš problem nije tako drastičan neka vaš prvi cilj bude 3 kilograma manje. Na grafikonu ucrtajte prvi cilj (prvi planirani gubitak težine) i ponašajte se kao da je to ono što je bitno. Ukoliko uspijete čestitajte si kao da ste došli do cilja. Proslavite to i onda postavite drugi, isto tako realističan i ne presmion cilj. Ne smijete razmišljati o zadnjem željenom dostignuću, već samo o etapama, pogotovo ako predviđate vrlo velik krajnji gubitak težine.
Možete, kako bi pojačali svoje etapne ciljeve, unaprijed planirati što će predstavljati nagradu za svaki od tih ciljeva. Na primjer: «Kad smršavim prvih 5 kilograma kupit ću si nove cipele», zatim «Kad smršavim 5 kilograma otići ću frizeru i promijeniti boju kose ili frizuru» i tako dalje.
Ovakve strategije kao što je postavljanje nižih ciljeva možda djeluju površno i neozbiljno, no ipak je to vrijedno psihološko načelo koje uspješno djeluje na raznim nivoima ponašanja.

5. KAKO SE POSLUŽITI RADNOM INHIBICIJOM

Princip koji se ovdje upotrebljava pojednostavljeno glasi: Kad god nešto hoćemo učiniti, to predstavlja neki rad. Kako se rad sve više akumulira počinje se graditi otpor koji nas motivira da s tim prestanemo. To vrijedi za sve aktivnosti.
Na primjer, recimo da igrate ping pong. Prva igra je dobra i baš se zabavljate. I druga igra je dobra i dobro se osjećate. Ali kako se osjećate nakon sedme ili osme igre? Niste li već pomalo umorni od ping ponga? Je li to baš umor što osjećate? Nije, jer mislite da bi vam baš sada pasalo malo plivati u bazenu ili nešto drugo. Vi niste dakle potpuno umorni, već ste samo umorni od nečega. Razlika je u tome biti «umoran od nečega» i jednostavno «biti umoran».
Dakako, ovaj će se otpor radu nakon nekog vremena istopiti i vi ćete ponovo poželjeti raditi isto. No prema psiholozima kad god se stvara otpor prema nekoj aktivnosti, stvara se i tako zvani uvjetovani otpor. Taj uvjetovani otpor predstavlja stalno smanjenje želje da se nešto radi. Na primjer ako bi vas netko silio da deset puta dnevno igrate ping pong nakon nekog vremena moguće je da biste sasvim zamrzili tu igru.
No, kako taj princip kreativno upotrijebiti kod mršavljenja? Ima više načina. Ključna stvar je da u čin jedenja uključite više rada nego prethodno. Mogli bi, na primjer, jesti hranu koju treba prilično žvakati. Kreme, krafne i općenito deserti zahtijevaju vrlo malo žvakanja – oni doslovce samo kliznu niz grlo. Treba izabrati one vrste laganih obroka koji se žvaču. Govedski odrezak je primjer jela koje traži dosta žvakanja. Dakle treba izbjegavati hranu, koje na žalost u našoj prehrani ima sve više, a koja je previše obrađena. Što više žvačete prilikom jela to će se u vama više stvarati otpor prema jedenju, a koji će vam pomoći da lakše odustanete od jela tijekom obroka.
Radnu inhibiciju možete pojačati tako da recimo prije jela 15 minuta žvačete neku žvakaću gumu bez šećera. Vidjet ćete da će na početku jela vaše vilice već biti zamorene i da ćete lakše smanjiti vaš obrok.
Ili možete odlučiti da svaki zalogaj jela koje jedete prežvačete određeni broj puta. Dakle, možete jesti koliko želite pod uvjetom da svaki zalogaj, na primjer, 20 puta prežvačete. Baš svaki. To je svakako i vrlo zdravo za vaš želudac. Jedna je žena konstatirala da joj jedući tako obrok traje «cijelu vječnost». Bila je doslovno umorna od jedenja dok je došla do polovice obroka. Više nije uzimala «repete», a kasnije je i smanjila svoje obroke da ih prilagodi svojoj smanjenoj želji za jedenjem.
Drugi način kako povećati količinu rada u činu jedenja je odlaganje pribora za jelo tijekom jedenja. Jednostavno nakon svakog zalogaja odložite vilicu. Doslovno ju stavite na stol i pustite iz ruke. Ova gesta će svakako povećati količinu rada uloženog u jedenje i pojačati otpor prema toj aktivnosti, ali ćete i vi postati svjesniji svojeg ponašanja. Kad odložite vilicu postajete svjesni hrane koja vam je u ustima i koju žvačete. Ova strategija je posebno dobra za društvene prilike kada svi gosti za stolom zadovoljno gutaju svoju hranu i razmišljaju o drugom jelu dok još nisu pojeli ni prvo. Kad spustite svoju vilicu iza svakog zalogaja i u sebi odbrojite recimo do deset osjećat ćete se na distanci od ostalih. Vjerojatno će vam oni izgledati kao skupina sretnih svinja na kopanji. Mnogi ljudi koji su to probali upravo tako opisuju osjećaj koji su imali za stolom. Kao da počnu osjećati neki prezir prema pomisli da jednostavno gutaju hranu preko svojih potreba. Pitate se hoće li drugi iz društva primijetiti da odlažete vilicu i tako dugo jedete. Iz osobnog iskustva, jer sam to više puta primijenjivala na velikim gozbama koje nisam mogla izbjeći, a nisam se htjela prejesti, mogu reći da to nije nitko primijetio. A i da je, pa što? Kao da je nešto loše što čovjek jede sporo i temeljito žvače svoju hranu?
Varijanta za primjenu ovog psihološkog načela radne inhibicije (Premackovo načelo) može biti i da otežate način kako doći do jela. Konkretno, recimo da želite nešto pojesti, neki mali obrok koji vam nije potreban i zbog kojeg kršite dijetu. To jelo je izraz vaše ovisnosti o hrani. Odredite da ga možete pojesti ako ćete trčati na mjestu dok ne nabrojite do 50 ili 100. Bit će to prilika da provježbate, što će vam dobro doći, i ako nakon tog želite svoj obrok slobodno ga pojedite – bez osjećaja krivnje. Nemojte pokušati snagom volje odustati od željene hrane. Snagu volje upotrijebite samo za provođenje odluke – «Ako ću pojesti nešto što ne trebam onda ću prije toga trčati na mjestu dok ne odbrojim do 100». Kao da plaćate globu unaprijed. Ukoliko se toga držite vidjet ćete kako možda češće trčite na mjestu i neplanirano vježbate, ali i da često gubite volju za takvim jelom. Naime, radna inhibicija koja se stvara danima i tjednima prema trčanju povezana je s jelom i normalno se smanjuje želja za neplaniranim obrocima – vjerojatno kao posljedica želje da se izbjegne rad koji treba izvesti kako bi dobili hranu.
Jedna je mlada djevojka, koja je izabrala baš ovaj način radne inhibicije, bila vrlo zadovoljna rezultatima. Ona je odlučila optrčati jedan krug oko bloka zgrade prethodno jelu. Uskoro je joggirala i vježbala, ali je i manje jela nepotrebnih obroka.

6. SUPSTITUCIJA (ZAMJENA) STIMULANSA

Ovo je jedan od najstarijih principa psihologije koji se upotrebljava u programu gubljenja težine. On je toliko jednostavan i očigledan da je pitanje treba li ga ovdje posebno navađati. No, ipak je to jedan od osnovnih principa i ne smije ga se zaobići koliko god većina ljudi bila poznata s njim.
Začetak formulacije tog principa datira iz 1930-tih, a povod je bila reklama za cigarete Lucky. «Uzmite Lucky umjesto slatkiša». U ovoj reklami vidimo princip supstitucije na djelu. Stimulans na koji je osoba naviknuta je slatkiš, bombon, kolač ili čokolada, nije važno. Kad osoba zaželi nešto u ustima, navikla je uzeti neki slatkiš. Reklama sugerira da može svoju želju zadovoljiti i cigaretom. Mnoge osobe su zahvaljujući cigaretama uspjele svladati potrebu za jedenjem, ali mi ovdje naravno ne zagovaramo pušenje. Ovo je samo ilustracija.
Poanta je u tome da pretjerano jedenje je često puta posljedica naše potrebe da nešto stavimo u usta. I ponekad je zaista svejedno što je to – bitno je zadovoljiti oralnu potrebu.
Ima i slučajeva gdje je pijenje kave također zamjena za jedenje. Ponekad vidim da pijem 8 do 10 šalica kave na dan. Shvaćam da je to nepovoljno za moje zdravlje jer u kavi ima kofeina i kiseline. Ali u mojem slučaju šteta za organizam je manja, nego da krenem putom koji vodi do 30 kilograma viška težine. Odlučila sam nabavljati samo kavu bez kofeina, a navodno se može negdje nabaviti i kava bez kiseline i to će mi odgovarati. Okus mi nije bitan jer sam shvatila da ne pijem toliko kave «zbog kave» već da jednostavno nešto strpam u usta.
Jedna mi je osoba povjerila kako je prije nekoliko dana i mala strahovitu potrebu da nešto pojede. No, koliko god je željela nešto pojesti, znala je da se nikako ne želi ponovo udebljati. Nedavno je izgubila velik broj kilograma. Uspjela je suzbiti u potrebu tako da ju je kanalizirala prema zdravoj hrani. U toku te večeri pojela je osam velikih mrkvi. Uz ovu strategiju uspjela je izbjeći kolače, kekse i ostale slatkiše koje je imala u kući. Požalila se kako nešto nije u redu s njom, kad je bila u stanju utrpati u sebe osam velikih mrkvi samo zato da ne pojede kolač.
Slažem se da bi se svi rado riješili svojih potreba i ovisnosti. U tome nam može pomoći samoanaliza naših podsvjesnih motiva i obrana ega. No i uz najbolju volju i sve napore na psihoanalizi i samorazumjevanju takva se ovisnost može vraćati. Za te periode treba nam strategija – psihološki «pojas za spašavanje» kojim ćemo se poslužiti da se obranimo od ovisnosti na praktični način. Zato ovoj ženi koja je pojela osam mrkva treba čestitati, a ne posramiti je radi potrebe da nešto jede – ona je izvojevala svoju bitku.
U kritičkim momentima kad vas vaše slabosti opsjednu nemojte «baciti ručnik», već zadovoljite svoju potrebu, ali upotrijebite zamjenu, nešto što vas neće vraćati na put debljine. Sve može poslužiti, žvakaće gume, sokovi bez šećera, goveđi odrezak, svježi sir, mrkve, celer , ...
Princip supstitucije je prilično očigledan i poznat, no on je i vrlo važan. Poslužite se njime kad imate osjećaj da gubite samokontrolu.

7. ANALIZA NAVIKA


Cjelokupna navika neispravnog načina prehrane može se analizirati i razložiti u niz manjih navika. Napraviti ovu analizu može biti iznimno korisno. To je kao da gledate u kap vode kroz mikroskop – vidite razne stvari koje prije nisu bile vidljive. Tako je i s analizom navika. Kad vidite svoje loše navike jedenja razgrnute jednu po jednu lakše vam je onda nositi se svakom posebno. Prvi korak u ovoj analizi je napraviti popis najnepoželjnijih navika jedenja, kao i uvjete u kojima se one događaju. Evo jednog stvarnog primjera:

IVONA:
Analiza mojih loših navika jedenja

UVJETI STIMULIRANJA
/UZORAK NAVIKE

1. Izlazak petkom navečer/Obično izlazimo u meksički restoran. Ja jedem taco, enchiladu, grah, rižu i još poslije pojedem sladoled za desert. Uvijek sve pojedem.

2. Jutarnja pauza za kavu
/Gotovo uvijek uzimam krafnu.

3. Subota popodne kad sam sama kod kuće
/Tražeći sirovine za veliki sendvič ispraznim pola frižidera.

4. Povratak kući s posla/Gotovo se uvijek zaustavim u McDonaldsu i uzmem hamburger i pomfrit iako ću za manje od dva sata ručati.

5. Rođendani rodbine
/Uvijek uzimam velike porcije torte i svega slatkog.

6. Užina s djevojkama na poslu/Uz topli obrok pojedem obično dvije kriške kruha. Poslije uzmem još i pitu, sladoled i slično.

7. Ručak kod kuće/Uzimam repete priloga koji je uglavnom škrobna hrana – riža, krumpir, tjestenina i drugo.

8. Doručak/Obično preskačem doručak. Popijem dvije šalice kave. Znam da bih trebala nešto pojesti.

9. Prolazak pokraj aparata za čokoladice u hodniku na poslu
/Ne mogu proći više od tri puta uzastopce, a da ne uzmem neku čokoladicu.

10. Kupnja u marketu. Imaju slastičarnicu./Tu se obavezno slamam i ne odolijevam dvostrukom sladoledu s preljevom.


Uz ovaj popis bila je i opaska – pisamce: «Dok nisam napravila ovu listu loših navika nisam ni bila svjesna koliko ih ustvari imam. Čudim se da nisam još i deblja. Obično sam govorila: Ne znam zašto se debljam? To sad više nije misterija – zbog loših navika jedenja.»

Prvi korak u analizi navika je jednostavno nabrojiti najvažnije loše navike i uvjetno stanje koje ih potiče. Drugi korak je rangirati navike prema tome koliko su jake. Ivoni smo predložili da prepiše ponovo svojih deset loših navika na deset kartica odgovarajuće veličine. Na prednjoj strani karte trebala je ispisati uvjet stimuliranja i uzorak navike, a na poleđinu je trebala pribilježiti moguće prijedloge kako tu naviku suzbiti. Prijedlozi su bili njezine i naše ideje što bi se moglo učiniti. kad su sve kartice bile ispisane trebalo ih je posložiti u hrpu, ali tako da je «najslabija» navika (ona za koju je Ivona mislila da se može najlakše riješiti) bila na vrhu, a najjača navika na dnu hrpe. To je bilo potrebno zbog toga jer se navika rješavamo po obrnutom redu jačine. Prvo se eliminiraju ili mijenjaju slabe navike, a tek onda jake. No, što će biti s jakim navikama? Srećom postoji jedna teorija uvjetovanosti vezana za generalizaciju eliminacije. Praktički to znači da kako se rješavamo navika njihova eliminacija postaje sve lakša. Eliminacija jedne navike ima oslabljujući utjecaj na drugu naviku. Kako se bavimo navikama koje su rangirane i počinemo sa slabijima dok dođemo do jakih navika ove su već oslabile. To je možda ovaj čas teško povjerovati no to je ipak tako. Kad dođete do jakih navika vidjet ćete da vam za njih ne treba više napora nego što ste ga ulagali u one početne – slabe. Nerealistično je i nepraktično ako mislite da možete se svih navika riješiti odjedanput, kao što većina ljudi obično želi napraviti. Ne možete u jednom danu pobjeći od cijelog niza loših navika u spartanski režim ishrane.

Kako modificirati ili iskorijeniti loše navike?

Na poleđini ispišite svoje prijedloge kako se riješiti neke navike, a možda je dobro da prethodno prelistate ovu knjigu kako bi skupili ideje. Kako biste si to mogli konkretno predočiti pročitajte Ivonine kartice. Prve zabilješke bile su ispisane slučajnim poretkom kako su joj padale na pamet. Poslije ih je sortirala – rangirala i počinju onim redom koliko su snažne u njezinom životu.

I.
Prednja strana:
Doručak - Obično preskačem doručak. Popijem dvije šalice kave. Znam da bih trebala nešto pojesti.

Na poleđini:
Mislim da je to najslabija navika koju trebam promijeniti. Ustvari želim nešto pojesti, ali preskačem ovaj obrok jer stalno mislim na mršavljenje. Možda, kad bi za doručak uzela nešto, samo običan toast i nemasno mlijeko, ne bi mi trebali slatkiši uz kavu.

II.
Prednja strana:
Jutarnja pauza za kavu - Gotovo uvijek uzimam krafnu.

Na poleđini:
Mislim da će ukoliko uzmem mlijeko za doručak proteini iz mlijeka i ugljikohidrati iz toasta (koji može biti od integriranog kruha) održati nivo šećera u mojoj krvi na dovoljno visokoj razini da mogu odoljeti krafni. Ukoliko to ne bude funkcioniralo upotrijebit ću princip supstitucije stimulansa i pojesti malu porciju svježeg kravljeg sira. Ako i to ne bude koristilo prestat ću ići na pauzu za kavu s djevojkama. Ostat ću raditi za svojim stolom.

III.
Prednja strana:
Prolazak pokraj aparata za čokoladice u hodniku na poslu - Ne mogu proći više od tri puta uzastopce, a da ne uzmem neku čokoladicu.

Na poleđini:
Ja obično i ne razmišljam puno o tim čokoladicama sve dok ne vidim taj aparat. Prolazim pokraj njega kad idem u garderobu ili kad želim popiti vode. Mogu držati bocu s vodom na stolu, pa će to smanjiti moje prolaske kroz taj hodnik. U garderobu mogu doći i dužim putem, tako da izađem iz zgrade i uđem na drugi ulaz. Malo šetnje će mi goditi, a tako neću uopće vidjeti aparat za slatkiše. Mislim da je ovo sve izvedivo.


Nakon ove tri ispisane karte Ivona je za neko vrijeme prestala smišljati nove ideje i usredotočila se na slabljenje gore navedenih navika. Dogovoreno je da ukoliko joj to uspije može prijeći na daljnje tri navike. Ivona je ove prve tri navike svladala u otprilike dva tjedna. Osjetila je da može nadzirati svoj život i način jedenja i da se može suočiti i s jačim navikama. Evo što je smislila za dalje:

IV.
Prednja strana:
Ručak kod kuće - Uzimam repete priloga koji je uglavnom škrobna hrana – riža, krumpir, tjestenina i drugo.

Na poleđini:
Za ovo ću se morati poslužiti radnom inhibicijom. Pokušat ću uzeti prilog samo jednom i to malu porciju. Kad god uzmem zalogaj, recimo, pire krumpira odložit ću svoju vilicu. Stavit ću je na stol. I nabrojat ću do 20 prije nego progutam krumpir. To će nadam se oduzeti svu čar krumpiru i prilog će postati prava dosada. Jedenje priloga odužit će se u vječnost i neću sigurno više uzimati repete.

V.
Prednja strana:
Povratak kući s posla - Gotovo se uvijek zaustavim u McDonaldsu i uzmem hamburger i pomfrit iako ću za manje od dva sata ručati.

Na poleđini:
Opet mi se čini radna inhibicija kao najbolje rješenje, ali ću se poslužiti Premackovim načelom – maksimalno otežati stvar. Trenutno slikam jedno ulje na platnu i idem na tečaj slikarstva. To je moj hobi i način da moje ja dođe do izražaja. Ako uspijem proći kraj hamburgera i pomfrita bez zaustavljanja mogu navečer slikati svoje platno. Ako se zaustavim i uzmem hamburger – taj dan nema slikanja.

VI.
Prednja strana:
Rođendani rodbine - Uvijek uzimam velike porcije torte i svega slatkog.

Na poleđini:
Uzet ću samo mali komad torte bez šlaga. Zatim ću pojesti samo biskvit bez glazure koja ionako najviše deblja. Ako uzmem mali kolač, ne pojedem šlag i glazuru mislim da ću smanjiti kalorije od 700 – 800 na 150, što je otprilike kao čaša mlijeka. Na taj način mogu i dalje učestvovati u obiteljskim proslavama.

Za ove tri navike Ivona je trebala otprilike mjesec dana kako bi ih svladala. Sada je već prošlo šest tjedana od početne analize navika i ona je već izgubila 7 kilograma kao rezultat toga što je poboljšala svoje prehrambene navike. Jela je manje škrobne hrane i šećera, a uzimala više proteina i povrća. Analiza nutricionista pokazala je da je prešla s dijete koja je sadržavala 50 % šećera i ugljikohidrata, na dijetu koja sadrži samo 25 % te vrste hrane. Posljednje četiri najjače navike trebala je slomiti dvije po dvije.

VII.
Prednja strana:
Kupnja u marketu. Imaju slastičarnicu. - Tu se obavezno slamam i ne odolijevam dvostrukom sladoledu s preljevom.

Na poleđini:
Sama sebe žalim kad idem u taj market koji ima posebno povoljne cijene, jer ne volim tamo kupovati i mislim da za to zaslužujem nagradu. Koje su moje mogućnosti? Ne ići tamo kupovati tamo dok ne smršavim pa makar me to koštalo. Pokušati supstituciju stimulansa. Nositi sa sobom žvakaće gume i uzeti jednu kad dođem do blagajne. Tako ću kad prolazim kraj slastičarnice imati nešto u ustima. Volim ledeni čaj. Možda mogu uzeti čaj kao nagradu umjesto sladoleda. Bez šećera, naravno.

VIII.
Prednja strana:
Užina s djevojkama na poslu - Uz topli obrok pojedem obično dvije kriške kruha. Poslije uzmem još i pitu, sladoled i slično.

Na poleđini:
Jedan od razloga zašto mi treba nešto slatko poslije obroka je što jedem vrlo brzo. Ja sam već gotova s jelom dok druge djevojke još jedu svoje. Osjećam se kao da mi je nešto uskraćeno, pa zato dodatno uzmem i desert. Morat ću poraditi na tome da sporije jedem. Najprvo mi pada na pamet, a što mi je dosada dobro poslužilo, je odlaganje vilice na stol između zalogaja. I ja zaista brojim do dvadeset prije nego što je ponovo uzmem. Ako uspijem vremenski rasporediti svoj obrok da još uvijek imam nešto u tanjuru dok su drugi gotovi mislim da ću moći odoljeti desertu.


Na ove dvije navike Ivona je «radila» tri tjedna. Tada je bila spremna za posljednje dvije najjače navike. U početku analize one su joj se činile neosvojive i nemoguće za promijeniti, no nakon uspjeha s prethodnim navikama stekla je dovoljno samopouzdanja da se riješi i ovih zadnjih dviju.

IX.
Prednja strana:
Subota popodne kad sam sama kod kuće - Tražeći sirovine za veliki sendvič ispraznim pola frižidera.

Na poleđini:
Pred nekoliko tjedana ovo bi bilo nemoguće ostvariti. Ali sada imam nekoliko ideja koje možda upale. Ako me uhvati kriza mislim da ću jednostavno uskočiti u auto i provoziti se. Trebam se otarasiti osjećaja krivnje da subotu koristim za kućne poslove. ionako cijeli tjedan radim. Napunit ću frižider sa hranom koju mogu bez grižnje savjesti slobodno jesti: kiseline, goveđi odresci, sokovi bez šećera. Tako ću zadovoljiti glad za žvakanjem. Neću jesti hranu koja me deblja.

X.
Prednja strana:
Izlazak petkom navečer - Obično izlazimo u meksički restoran. Ja jedem taco, enchiladu, grah, rižu i još poslije pojedem sladoled za desert. Uvijek sve pojedem.

Na poleđini:
Kad sam krenula s analizom navika mislila sam da je to jedna koju nikad neću mijenjati. Ali izgleda da generalizacija eliminacije zaista funkcionira. Već sam ionako dva puta izbjegla izlazak petkom od kada sam počela ovaj program. Kako sam već dosta smršavjela nekako je iščezla i moja želja za jakom hranom. Mislim da ću ići u meksički restoran jednom mjesečno i nastojat ću ostaviti nešto riže i kukuruza na tanjuru.

Suočavanje s posljednje dvije loše navike nije bio veliki problem za Ivonu. Uspjeh rađa uspjeh i Ivona ih je vrlo brzo svladala. Kao da je rješavajući se prethodnih navika dobila snagu i lišiti se malih užitaka u početku dugoročno se isplatilo. Trebalo je otprilike dva mjeseca da se Ivona riješi onoga što uvidjela da je loše u njezinoj prehrani i kroz taj period je smršavjela 9 kilograma.

Velika istina je da analiza loših navika stavljena na papir donosi red u kaos i daje vam mogućnost da sistematski priđete vašem problemu prehrane. Važan je i pristup s pravom «municijom». Ne možete eliminirati sve svoje loše navike u jedan dan, ali zato možete analizirati strategije i raditi planove kako da ih se riješite. Ova priča o Ivoni bila je samo jedna praktična ilustracija. Vi sami najbolje znate kakve su vaše navike i što će kod vas djelovati.

Ideje koje su predložene za kontrolu težine u ovom poglavlju predstavljaju neke od osnovnih i najjačih psiholoških ideja. Osnova im je veliko i važno podpodručje znanstvene psihologije koje se zove teorija učenja. Naravno, ništa nema efekta dok to vi sami ne učinite. Sve ovisi o vama, ali dajte tim idejama šansu. Počnite ih primjenjivati i počnite mršaviti.

- 01:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2006.

UVIJEK UZ SMIJEH

KALORIJE KOJE SE NE BROJE

1. Ako te nitko ne vidi da jedeš, onda nema kalorija.
2. Ako piješ niskokalorični napitak i uz njega jedeš kolač, oni se međusobno poništavaju.
3. Kad jedeš u društvu s nekim, kalorije se ne računaju ako oboje pojedete jednaku količinu.
4. Hrana koja se konzumirana radi zdravlja se ne broji. To uključuje i čokoladu pojedenu radi energetskih potreba.
5. Hrana koja je vezana uz gledanje filmova kalorijski je nižih vrijednosti zato što je dio zabave, a ne prehranjivanja. To uključuje kokice, bombone, čokoladice i sve grickalice.
6. Komadići keksa ne sadrže kalorije jer su ove iscurile na mjestima prijeloma.
7. Ako jedeš hranu s tuđeg tanjura, ne računa se (to su njegove kalorije).
8. Ako jedeš stojeći kalorije zbog gravitacije otklize niz noge i ne ulaze u tijelo.
9. Hrana pojedena za Božić ima 0 kalorija – poseban blagdanski poklon djeda Božićnjaka.
10. Ono što poližeš s noževa ili žlica ne računa se ako je učinjeno za vrijeme pripremanja te hrane.

njami

SAVJET ZA SVE ONE KOJI IMAJU PROBLEMA S VIŠKOM TEŽINE:

Ako uspijete udebljati sve ljude u svojoj neposrednoj okolini - izgledat ćete tanje.

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #